Kečiga – riba sa carske trpeze

Kečiga spada u porodicu jesetri, ali se od ostalih riba iz ove porodice lako razlikuje po veličini i izduženom nosu.Nema kršljut, već joj je telo prekriveno oštrim koštanim pločicama. Boja tela joj zavisi od mesta boravka i varira od žute do tamnosmeđe, dok su joj peraja uvek siva. Može da naraste do jednog metra dužine, odnosno 9 kg težine.

 

Živi u nizijskim vodama crnomorskog sliva kao i u rekama koje se ulivaju u Kaspijsko i Azovsko more. To znači da je kod nas ima u Dunavu , Savi i Tisi, a u poslednje vreme sve više i u Velikoj Moravi. Voli kamenito i peščano dno, čistih, brzih i prohladnih reka. Hrani se na dnu, obično sitnijim ribicama ili ikrama drugih riba. Samo noću, kada je sve veoma tiho, prilaze obalama gde pogotovo vole da love insekte. Ovo rade okrećući se na leđa jer su joj usta sa donje strane tela.

Kečiga 2

Kečiga

Za uspešan sportski ribolov, najvažnije je razumeti ishranu ribe koja se lovi.Kečiga lovi rijući i pipkajući brkovima po dnu. Za lov su potrebni jaki štapovi, jer olovo treba da bude dovoljno jako da se odupre morskoj stuji. Sama kečiga nije previše uporan borac, pa ne predstavlja previše važan trofej za ribolovce. Najbolji mamac za kečigu je crvena glista i larva vodenog crva

 

U Grčkoj kečiga je imala reputaciju najplemenitiijeg jela. U Engleskoj, Rusiji i Francuskoj moglo ju je nabaviti samo najviše plemstvo ili vladari, a u Kini je bila rezervisana samo za cara. Danas je u Vašem tanjiru.

Ukoliko Vam je ovaj tekst bio od pomoći, pogledajte i ostale tekstove u blog sekciji. Trudićemo se da  u budućnosti bude više podjednako zanimljivih tekstova.

Kečiga se takođe nalazi i u našem jelovniku, ukoliko ste ljubitelji iste, budite slobodni da nas posetite! Porodična atmosfera i tradicionalni receptura je nešto na šta smo posebno ponosni.